Definicija digitalne eko transformacije

Kurt Lewin je dao vjerojatno najbolju definiciju ponašanja, tvrdeći da je ponašanje funkcija osobe koja djeluje unutar svog okruženja, odnosno dao nam je formulu B = f(P, E), gdje je B ponašanje, P osoba a E okruženje. Ernst Haeckel je definirao ekologiju kao odnos živih organizama u dva pravca: prema njihovom organskom i neorganskom okolišu. Istovremeno ekologija se smatra sestrom evolucije unutar prirodnih znanosti. Digitalizacija je definirana kao process konverzije informacija iz okruženja u digitalni format koji može procesuirati računalo. Ekonomija je definirana kao znanost upravljanja ograničenim resursima. Ono što povezuje ekologiju i ekonomiju je grčka riječ oikos koja znači kuća, a planeta Zemlja je svima nama kuća.

U UN izvještaju “Global Resources Outlook 2019” globalno gospodarstvo se poziva na nove pristupe strateškom odlučivanju temeljenom na razumijevanju rizika i prilika koja proizlaze iz globalnih trendova korištenja resursa. Glavni nalazi izvještaju su sljedeći;

• Globalna upotreba resursa se više nego utrostručila od 1970. godine, dosegnuvši 92 milijarde tona 2017. godine.
• Globalna produktivnost resursa nije se poboljšala u posljednjih 20 godina.
• Zemlje s visokim dohotkom nastavljaju s outsourcingom proizvodnje koja zahtijeva velike resurse.
• Prosječna osoba u ovim zemljama oslanjala se na blizu 10 tona primarnih materijala nabavljenih negdje drugdje u svijetu svijet 2017. godine.
• To se oslanjanje povećava na 1,6 posto godišnje od 2000. godine.
• Vađenje i obrada resursa uzrokuje više od 90 posto globalnog gubitka biološke raznolikosti i zagađenja i korištenja vode, te više od polovice globalnih utjecaja klimatskih promjena.
• Utjecaj materijalne potrošnje na okoliš je 3 do 6 puta veći u zemljama s visokim dohotkom nego u zemljama s niskim dohotkom.
• Bez akcije, upotreba resursa se može više nego udvostručiti s trenutnih razina na 190 milijardi tona do 2060.
• Povezani utjecaji premašili bi kapacitete planete zemlje i ugrozili opstanak ljudi.

Poduzetništvo možemo definirati kao preuzimanje rizika u svrhu kreiranja poslovnih prilika, a gore navedeni rizici otvaraju nove prilike koje ne samo da imaju pozitivan utjecaj na gospodarstvo nego i na blagostanje ljudskog roda.

E što bi onda bila digitalna eko transformacija? Peter Drucker, jedan od najvećih umova suvremenog menadžmenta uputio nas je na citat “If you can’t measure it, you can’t improve it.”.

Ono što je bitno napomenuti, da je ova rečenica je često krivo interpretirana tako da se tvrdi da ako ne možemo mjeriti ne možemo upravljati. Ova misinterpretacija je ne samo kriva nego i opasna, jer uz sve razvoje umjetne inteligencije, strojnog učenja, razvoja matematičkih modela predviđanja, alata za obradu podataka te super računala ne možemo upravljati planetom zemljom te životom na njom, čemu je najbolja potvrda situacija u kojoj se danas nalazimo.

Međutim ako mjerimo s ciljem unaprjeđenja, ne stavljamo se u poziciju svemoćnog agenta koji s vrha piramide upravlja živim i neživim organizmima ispod sebe, a daje snagu pojedincu da temeljem podataka donese odluku te unaprijedi okruženje u kojem obitava. 

Fokus bi trebao i može biti na unapređenju temeljenom na velikim količinama podataka koje danas prikupljamo i imamo mogućnost obraditi, te ponašanju koje proizlazi kao rezultat tih podataka. Stoga tu stupa digitalizacija u igru, te nam je potrebno za cilj digitalizirati što više podataka koji se strojno mogu obraditi, obraditi iste te ih i distribuirati prema široj javnosti kako bi svaki pojedinac mogao donijeti odluku o smjeru svog ponašanja koje bi išlo prema unapređenju okruženja u kojem živimo.

Kada u model dodamo ekologiju koja se bavi odnosnom živih organizama s organskim i neorganskim okolišem kreiramo vrlo snažan heuristički alat za analizu ponašanja.  Imamo društvo koje se sastoji od pojedinaca, imamo organski i ne organski svijet s kojim je društvo u interakciji, te kontinuirani tijek digitaliziranih podataka koji nam pomažu unaprijediti te interakcije u smjeru poboljšanja života na planeti zemlji.

Zamislimo da na svakom telefonu imamo naljepnicu sa slikom uništenih resursa te zajednica koje su rezultat proizvodnje tog telefona, zamislimo da na svakom paketu hrane imamo slike kemikalija te njihovih razornih učinaka na prirodu ili bijede u kojoj žive radnici na farmama u zabačenim dijelovima svijeta, zamislimo da na volanu auta imamo slike uništenje prirode koje su rezultat proizvodnje tog auta. I tu sada dolazi u igru transformacija, koja je definirana kao značajna promjena u obliku, prirodi i pojavi.

A spoznaja promijene pojave, oblika i prirode stvari je osnova za promjenu ponašanja, ako smo svjesni da ako ne promijenimo ponašanje, nećemo ni imati transformaciju koja nam donosi blagodati. Kao što se i vidi iz nalaza gore spomenutog UN izvještaja. 

Sergej Lugović ,14.08.2020